| lipanj, 2012 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Alkohol-dio prvi kako sam licemjeran dok sa prezirom odbijam čašu gemišta kod kuma na kartancu. naime, volim ja popit, no ponekad se to pivce sim, gemišt tam pretvori u naviku, a vjerujte mi na mig, zadnje na kaj se želim navući je alkohol. neću sad srat o opće poznatim problemima koji kao nus proizvod alkoholizma nastaju i ostavljaju trajne posljedice zbog nečijeg slabog karaktera. ne, nisam dijete alkoholičara, no ne znači da nisam svjestan posljedica, da nisam vidio masnice na školskom prijatelju čiji je pijani otac po tko zna koji put tukao mu majku a njega zbog toga što ju je išel zaštitit, da nisam vidio suseda koji već od ranja spi na klupi ispred lokalne trgovine, da nisam vidio "vinske pajdaše" koji se ne buju maknuli z klijeti sve dok se mogu držat na nogama odnosno držat čašu ravno. ma jebote, imam na radnom mjestu pijanca, liječenog, ali ne izliječenoga, pa taj od ranja ima oči kaj svjetionik na dubrovačkom grebenu. pa jebote, zamisli da si mu žena!! en ti trunje pa kaj bi delal s bedakom tulike lijet. ma znam ja da je on njoj jedini izvor zarade, ali jebeš čovjeka kome je u tmini alkoholne ograničenosti jedini svjetionik flaša pelinkovca!! taj dok ima para onda je gazda, još pita kaj bi bilo dobro za pojesti i malo malo ide van pit uz izliku da ide na bankomat. e, a kad počne z doma nositi gablec onda znam da mu je budžet na najgi i da mu jedino ostaje za večernjak i cigarete. vratimo se nazad. naglo podvlačim crtu kaj se alkohola tiče i u dane korizme ne pijem alkohol. eto sad je već 30 dana bez kapi alkohola i morem vam reći da mi je baš super. razlog odluke nije samo uzrokovan onim kršćanskim osjećajem već sam se splašil dok sam se ulovil u pol tjedna da bi mi baš sad pasala jedna piva?! e pa neš majci, vala neš! i tu ja reko dosta da ne bi bez potencije osta, jebiga, meni je piša dragi ud i želio bi da me još puno lijet služi, iako šapu na srčeko, baš i nije dobil herniju od silnog rada. preventiva je majka dugovječnog opsluživanja pripadnica ljepšeg spola. kad već drobim o alkoholu, ne mogu a da se ne prisjetim moje prve avanture s alkoholom dok sam nekad daaaavno peške hodal, svaki vikend, k mojoj djevojci u obližnje selo (4 km) smjer sjever-sjeveroistok s ishodištem iz sela jape moga. ah, ništa ljepše od uživanja u prirodi dok lagano pješačih k svom komadu, komarci veselo zuje oko moje gelom natopljene frizure ostajući tako nabodeni na koplja nove mode, pa onda pozdravljanje svake babe u selu, jer jebiga običaji su tu da se poštuju; iako znam da drže figu u žepu dok mi sreću uz pomoć Boga i Majke božje žele, a ja i onak ne kužim madjarski. ama gdje sam ono stao, a da, u drek dok sam eskivirao traktora kojim je, alkoholom i radom iznureni Janoš baći vrludao po drumu. ma sve je to dio folklora, sa smješkom sam u sebi komentirao dok sam Janoš baćiju u znak pozdrava pokazivao visoko uzdignuti srednji prst. došavši k mojoj koki, dočekal me je njen plan da odemo do neke njene tetke koja je eto uprav ščera pristigla iz daleke ali prijateljske nam republike Austrije, pak je prosila kaj se ona, nećakinja joj mila, navrati malo do nje sa svojim, jelte, dečkom. i tako odpješačismo kilometra niže, meni kao da nikad dosta pješačenja; i uniđosmo u raskošnu kuću prizemnicu koju je krovića vrh krasio poluhrđavi pevec. a unutra već uobičajena crveno zelena kombinacija namještaja, pomalo opskurna atmosfera podsjećala me je na jen stari pajzl u Osijeku. i naravno, krenula je blablaonica: huđ vođ? ul vođ? di si, šta si i to tak, ne, kuiš naravno na madjarskom, dok sam ja sve sa strane gledao iz onda pomalo glupave rvacke perspektive. jebote, sad znam kaj je biti stranac u svom dvoru. elem, nakon što se izblebetaše do mile volje, usput čak i dobih soka da baš ne sjedim sam, sjeti se tetka da je donesla neki vrhunski liker od višnje. mislim, kaj ga jebeš stara, reci višnjevača i kvit. - ajde lega popi i ti s nama? -umiljatno će tetka, - ma ne hvala - kurtoazno ću ja, - ma probaj. to ti je slatko!- ustrajano će tetka, - kaj zbilja? - hineći nevinašće u čudu upitah, - ma daj probaj svidjet će ti se- pobjedonosno će ona dok mi je sa smiješkom natakala likera. a šta sad, pomislih, moja znatiželjna guša mora svašta da kuša, reko, i uz pomalo sramežljivo -živjeli- ispismo prvu čašu. da, prvu, jer tek sada nastaje serija "mladi alkoholičari". da ne kvarim dobro raspoloženje ja se nanudim na još jednu, osjećajući kako mi se toplina kroz bedra sljeva. -onda još jednu za zdravlje reče tetka i nagne čašku, a ja već osjećam da mi uši gore, -jednu za nećakinju i legu uzvikne tetka!- pa lok-lok, -jednu za Austriju reče teta ližeči čašu- a meni već udovi trnu, -još jednu za tetku uzviknem ja dok je ona, oduševljena tom mojom spontanom gestom, tak s čašicom trgnula glavom unazad da sam doslovce mislio da će joj kroz grkljan proletiti četvrti vratni kralješak, - jednu za vas!- viknu baba te zubima obujmi čašu i bez ruku nagne i zlije ju u sebe- ti negdje stara dereš u austriji mislim se ja... e baš u tom trenutku, dok je bilo zdrave svijesti vrištalo u pomoći, ja reko dosta. ELIG! idem ja doma jer već je kasno a osim toga ja sam pjehaka i dug je put. ponudila je je tetka prijevoz no ja sam to glatko odbio, mislim se, bolje da si prdnula nego tak kaj predložila. odpratio ja koku doma pa put pod noge al ne po cesti već sam odlučio preko polja. poprek. mora da je to dobra odluka!? vrijeme je bilo toplo, srpanj mjesec, tek je vjetar lagani njihao lišće mladog kukuruza, bećarsko sunce je bilo visoko i pokazivalo mi pute. nadam se da znam kamo idem..... |
|
e Bogek moj dragi kako vrijeme prolazi, pa do jučer je bila u osnovnoj školi, a sad već kuša kolač zvan visoka izobrazba. naravno da sam razmišljao o troškovima koje će taj "izlet" izroditi ali kako sam uvijek okrenut rješavanju domaćih svakodnevnih sranja, jednostavno izgubiš pojam vremena a kamoli nečeg što se zove planiranje. sve bi još bilo ok da se onaj usrani kredit iz prethodnog posta nije tako napuhao, tješim se jer s druge strane da je i taj nesretni kredit ostao na svojoj razini, nikakve koristi kad ga nadomjestiše razna ružna poskupljenja. rezultat: prihodovna strana status quo (čitaj minus) rashodovna strana - odjebala se iz vidokruga do neprepoznatljivosti ali dijete treba školovat, trreba mu pod svaku cijenu osigurati budućnost, zar ne.. razgovaram na tu temu s ekipon koja ima nasljednike po rvackim faksovima pa me tješe, a neki me Bogumi i plaše. " e stari moj moraš računat da će jednu godinu sigurno falit"  pa jen ti sriću pa znam da treba to ostavit kao mogućnost, al daj buraz olabavi malo-tješim se nevješto ne znam. pokušavam biti ne prestrog jerbo ova mlađarija lako iskoristi tvoje nagle pokrete i izjave kao savršeni alibi za njihov neuspjeh. ma jebiga, znam da oni (barem moja), još nije sazrela do te mjere da to prihvati kao odgovornost i obvezu koja joj nudi, ajmo tak reći sigurniju budućnost. dok ja stoički podnašam napade mladenačkog buntovništva, moja žena kipi....zdravlje joj se narušilo....štitnjača joj popizdila...ne spava..a ja, ja ispadam drek kojega to ništa ne zabrinjava. jebiga, valjda bi trebao na sav glas urlati i svaku brigu javno iznostit kako bi netko stekao utisak da sam ja pravi za budućnost djeteta zabrinuti otac. skrenuo sam od teme....sorry ma ne želim ispasti kverulant usrani, ali ovo mi dobro dođe da ispucam onaj dio koji držim u sebi. sve se tješim da će i ovom stanju u državi doći kraj, da će moje dijete upisom u drugu godinu opravdati svoj status odgovornog djeteta, da će se taj kredit otplatiti..... drugi me nasljednik podsjeća da ću sve to još jednom morati proći.. ako, bar imam kilometara u nogama... šapu na srce, tu smo zbog njih, a kako mi jedan kum reče "kume, pazi kak' se odnosiš prema njima jer će ti danas-sutra trebat neko mijenjat pelene" |
|
odmah na početku da otkrijem da sam namjerno otvorio novi blog zašto? help blog....eto zašto čovjek bi trebao biti informatički nasisan da bi parirao tim likovima šapu na srčeko, da posjedujem informatičko znanje kao ekipa iza spomenute adrese, kao što je nemam; nikad ih ne bi pozvao, možda na kavu i pelinkovac unazad osam mjeseci imam problema sa logiranjem na svoj blog: zatražim novu lozinku, dobijem novu lozinku, pratim upute, otvorim svoje postavke, promijenim lozinku, vratim staru bla bla bla tipk tipk tipk i opet isto sranje slao sam ja upita otoka jadranskih broj , ali izgleda da nisam ja razumio njih a ponajmanje oni mene a tražio sam jednostavnu stvar... objasni u čemu je problem... no kako kod bilo, da ne dužim evo mi idealne prilike da se riješim usluga ekipe help me Rhonda barem na izvjesno vrijem....hmmm..da i idemo dalje, samo polako... tko polako ide taj daleko stigne... |